Mount Everest je najviša planina na Zemlji i najviša točka na zemaljskoj kontinentalnoj kori, prema mjerenju visine topografskog vrhunca od 8848 metara iznad razine mora. Planina, koja je dio lanca Himalaje u Aziji, locirana je na granici između zone Sagarmatha u Nepalu, i autonomne regije Tibet u Kini.
Godine 1856., Velika trigonometrijska izmjera Indije, prva je ustanovila i objavila visinu Mount Everesta, tada poznatog kao Peak XV, od 29 002 ft (8840 m). Godine 1865., britansko Kraljevsko geografsko društvo (Royal Geographical Society) planini je dodijelilo službeno englesko ime na prijedlog Andrewa Waugha, tadašnjeg glavnog geodetskog nadzornika Indije (Surveyor General of India). Naziv Chomolungma bio je stoljećima u raširenoj upotrebi među Tibetancima, ali Waugh nije mogao predložiti rašireno lokalno ime jer su Nepal i Tibet tada bili zatvoreni za strance.
Najviša planina na svijetu privlači penjače svih profila, od iskusnih planinara do početnika koji su spremni platiti znatne svote profesionalnim planinskim vodičima radi uspješnog uspona. Planina, premda ne postavlja znatne tehničke teškoće pri usponu na standardnoj ruti (drugi vrhunci iznad 8000 m visine kao K2 ili Nanga Parbat znatno su teži), ipak skriva mnoge opasnosti, kao visinska bolest, vremenske prilike i vjetar.
Do kraja penjačke sezone 2008., 2700 osoba ostvarilo je 4102 uspona na vrhunac. Penjači su znatan izvor turističkog prihoda u Nepalu, čija vlada nalaže svim budućim penjačima izdavanje skupe dozvole, po cijeni do 25 000 USD po osobi. Everest je do sada uzeo 210 života, uključujući i osmero koji su poginuli 1996. za vrijeme oluje na velikoj nadmorskoj visini. U "zoni smrti" uvjeti su toliko teški da su mnoga tijela poginulih ostavljena na mjestu. Neka od njih vidljiva su sa standardnih puteva uspinjanja.
Prve ekspedicije
1885., Clinton Thomas Dent, predsjednik britanskog Alpinističkog kluba (Alpine Club), ukazao je u svojoj knjizi Above the Snow Line ("Iznad snježne linije") da je osvajanje Everesta moguće.
Sjeverni pristup planini otkrio je George Mallory tijekom prve ekspedicije 1921. Bila je to istraživačka ekspedicija bez opreme za stvarne pokušaje uspona na planinu. S Malloryjem kao predvodnikom (i stoga prvim Europljaninom koji je zakoračio na obronke Everesta) dosegli su 7007 metara sjevernog prijevoja, odakle je Mallory istražio put ka vrhu, ali grupa nije bila spremna za velike rizike daljnjeg uspinjanja te se je vratila.
Britanci su se vratili radi ekspedicije 1922. George Finch prvi je puta planinario koristeći kisik. Uspinjao se znatnom brzinom od 290 m na sat, te dosegao visinu od 8320 m, što je bio prvi ljudski uspon iznad 8000 metara. Mallory i Felix Norton poduzeli su i drugi neuspješni pokušaj, kada je grupu penjača pogodila lavina, te je sedam lokalnih nosača poginulo.
Slijedeća ekspedicija organizirana je 1924. Mallory i Bruce, početni pokušaj osvajanja morali su napustiti kada je loše vrijeme spriječilo postavljanje Kampa VI. Slijedeći pokušaj poduzeli su Norton i Somervell koji su se penjali bez kisika po savršenom vremenu, prešavši sjevernu stranu do Great Couloir (također Norton Couloir). Norton je dosegao 8558 m, premda je posljednjeg sata napredovao samo oko 100 m . Mallory, koji je nosio opremu s pomoćnim kisikom za posljednji pokušaj, izabrao je mlađeg Andrewa Irvinea kao partnera.
Dana 8. lipnja 1924. George Mallory i Andrew Irvine poduzeli su pokušaj osvajanja preko rute sjevernog prijevoja/sjevernog grebena/sjeveroistočnog grebena odakle se nikada nisu vratili. 1. svibnja 1999., Istraživačka ekspedicija Mallory and Irvine (Mallory and Irvine Research Expedition) pronašla je Malloryjevo tijelo u snježnom bazenu na sjevernoj strani, ispod i zapadno u odnosu na tradicionalnu lokaciju Kampa VI. Planinarsku zajednicu razdirale su kontroverze oko pitanja dali je jedan ili obojica penjača dosegao vrhunac 29 godina prije potvrđenog uspona (i sigurnog silaska) na Everest Edmunda Hillaryja i Tenzinga Norgaya 1953.
Godine 1933., britanska milijunašica i bivša showgirl, Lady Houston, financirala je Houston Everest Flight of 1933, te je formacija zrakoplova predvođenih Markizom od Clydesdalea preletjela Everest u nastojanju da postave britansku zastavu na vrhunac.
Prve ekspedicije - kao dva neuspješna pokušaja Brucea 1920-ih, i dva neupjela pokušaja Hugha Ruttledgea 1933. i 1936. - nastojale su ostvariti uspon na planinu iz Tibeta, preko sjeverne strane. Pristup sa sjeverne strane zatvoren je za ekspedicije 1950., nakon što su Kinezi preuzeli kontrolu nad Tibetom. 1950., Bill Tilman i mala grupa koja je uključivala Charlesa Houstona, Oscara Houstona i Betsy Cowles poduzeli su istraživačku ekspediciju na Everest preko Nepala duž puta koji je do danas standardni pristup Everestu s juga.
U proljeće 1952., Švicarska ekspedicija predvođena Edouardom Wyss-Dunantom, dobila je dopuštenje za uspon iz Nepala. Ekspedicija je ustanovila rutu preko ledene padine ledenjaka Khumbu i popela se do južnog prijevoja na visini od 7986 m. Raymond Lambert i Sherpa Tenzing Norgay uspjeli su doseći približnu visinu od 8595 m na jugoistočnom grebenu, postavivši novi visinski rekord. Tenzingovo iskustvo bilo je korisno kada je angažiran u britanskoj ekspediciji 1953.
Prvi uspješan uspon Tenzinga i Hillaryja
Godine 1953., deveta britanska ekspedicija, predvođena Johnom Huntom, vratila se u Nepal. Hunt je odabrao dva para penjača radi pokušaja osvajanja vrhunca. Prvi par, Tom Bourdillon i Charles Evans, 26. svibnja 1953. popeli su se do visine unutar 100 metara od vrha, ali bili su prisiljeni vratiti se radi iscrpljenosti. Kao što je bilo zamišljeno, njihov proboj, istraživanje puta i dodatne zalihe kisika, bili su od velike pomoći slijedećem paru. Dva dana kasnije, ekspedicija je poduzela drugi i konačni napad na vrh s drugim parom planinara, Novozelađaninom Edmundom Hillaryjem i nepalskim Sherpom Tenzingom Norgayem. Dosegli su vrhunac u 11:30 po lokalnom vremenu, 29. svibnja 1953., rutom preko južnog prijevoja. U to doba, obojica su uspjeh priznali timskim naporima cijele ekspedicije, ali nekoliko godina kasnije Tenzing je otkrio da je Hillary prvi zakoračio na vrh.
Vijest o uspjehu ekspedicije dosegla je London na dan krunidbe Elizabete II., 2. lipnja 1953. Pri povratku u Katmandu nakon nekoliko dana, Britanac Hunt i kao Novozelađanin - podanik kraljice Elizabete II - Hillary, doznali su da su im dodijeljeni plemićki naslovi Ordenom Britanskog Carstva (Order of the British Empire). Tenzingu, podaniku nepalskog kralja, dodijeljeno je britansko odlikovanje George Medal. Hunt je kasnije postao life peer u Velikoj Britaniji, dok je Hillary bio jedan od osnivača Ordena Novog Zelanda (Order of New Zealand).