Planinarske cipele (gojzerice)
Paleta materijala iz kojih su izrađene cipele u zadnje se vrijeme naglo povećala. Osim kože sve više se koriste novi materijali koji su u mnogim segmentima bolji od kože (težina, održavanje, trajnost). Kod klasičnih planinarskih cipela većina proizvođača i dalje upotrebljava za vanjski materijal kožu debljine od 1 do 3,2 mm, kod lakših modela pak kombinaciju kože i poliamidne tkanine. Od debljine kože ovisi kakav oslonac nam nude cipele i kako su robusne. Tvrdoća cipele se izabire ovisno o vrsti aktivnosti. Vrijedi pravilo: što je teži ruksak, tvrđa mora biti cipela.
Pri kupovini cipele izaberite jedan do dva broja veće, tako da u njima ima mjesta za bar dva para čarapa. Pri izboru modela i veličine možemo si pomoći sa jednostavnim ispitivanjem: dok su cipele odvezane gurnemo nogu naprijed do kraja, iza pete nam treba ostati prostora za jedan prst, a kad su cipele zavezane vrhovi prstiju nam ne smiju doći do vrha cipele. Ako namjeravamo koristiti automatske dereze izaberemo cipele, koje to dozvoljavaju, no svakako cipele moraju imati dovoljno tvrd potplat, jer će nam u suprotnom ispadati.
Za lakše uspone u nižim planinama, koji obuhvaćaju uglavnom pješačenje, koriste se mekane i udobnije cipele. Ako je potrebno kretati se po kamenju ili kroz snijeg, tada se koriste glomaznije i tvrđe cipele. Planinarske cipele su duboke, da smanje mogućnost povreda skočnog zgloba, kao i da zaštite nogu od drugih vanjskih utjecaja (kamenje, snijeg). Planinari često nose dva para čarapa (donje - tanke, i gornje - često vunene).
Cipele izrađene od deblje kože su uz pravilno održavanje vrlo otporne na vlagu. Tkanina Cordura je vodootporna, no takve cipele u pravilu imaju više šavova koji su najproblematičniji što se tiče vodootpornosti. Za najbolju zaštitu od vlage izaberemo cipele koje imaju na unutrašnjoj strani Gore-Tex®. Svi šavovi unutrašnjeg Gore-Tex® materijala su lijepljeni, tako da se vlaga ako i prodre kroz šavove i vanjski materijal zaustavi na Gore-Tex® membrani. Đon pravih gojzerica ima na sebi žutu ovalnu oznaku na kojoj piše "Vibram". Đon treba osigurati toplinsku izolaciju, kao i smanjiti mogućnost proklizavanja. Nove gojzerice mogu jako nažuljati nogu, stoga ih je potrebno razgaziti na kraćim izletima.
Cipele nakon svake uporabe očistimo, posušimo i namažimo odgovarajućom kremom odnosno tekućinom. Ako imamo cipele sa Gore-Tex membranom, budimo posebno pažljivi te birajmo impregnaciju namijenjenu za Gore-Tex. Više tankih slojeva kreme štiti bolje od jednog debelog. Cipele ne smijemo sušiti na suncu ili u blizini izvora topline. Planinari često nose rezervne vezice za cipele. Najbolji način za sušenje cipela (da se što brže osuše, a da se ne oštete) je da se u njih stave zgužvane stare novine, a cipele se objese na konopac unutar šatora.
Ruksak
Dobar ruksak je izrađen od poliamidnih ili poliesterskih tkanina, koje su većinom vodonepropusne. To ne znači da će vodootporan biti i ruksak, jer niti jedan proizvođač ne zaštićuje šavove. Ruksak od vlage možemo zaštititi dodatnim pokrivalom ili dovoljno velikom pelerinom. Veličinu ruksaka izabiremo ovisno o namjeni:
15 - 40 litarski su namjenjeni jednodnevnim izletima,
40 - 60 litarski višednevnim izletima,
60 - 100 litarski duljim putovanjima.
Kod izbora većeg ruksaka budimo pozorni na pojas koji obujmljuje bokove, jer i do 60% opterećenja nosimo na bokovima. Naravno da svatko ima i svoje potrebe i želje. Izaberimo takav ruksak, na kojega možemo pričvrstiti sve što namjeravamo nositi: štapove, skije, dereze, cepin... Paziti da ima što više džepova. Ako koristimo hidracijski sistem (mijeh za vodu) pazimo da ruksak bude priređen za to. Pri izboru leđnog dijela moramo paziti da ruksak dobro "sjedi" i onda kad je opterećen. Postoje po visini podesivi nosači na ruksacima, što je praktično ako isti ruksak nosi više ljudi. Stvari treba u ruksak stavljati umotane u plastične vrećice kako se nebi smočile u slučaju jake kiše.
Štapovi
Štapovi za planinarenje prije spadaju u opremu za hodanje nego u opremu za penjanje. Složivi su u tri dijela. Služe da smanje opterećenost nogu (prije svega koljena), pogotovo kada planinari prelaze dugačke dionice ili nose težak ruksak. Da bi dugo trajao, vrh štapa se proizvodi od karbida.
Prednosti i nedostaci planinarskih štapova*
Mnogi planinari i alpinisti koriste teleskopske štapove prilikom uspona i silazaka s planine, jer njihovo pravilno korištenje smanjuje opterećenje kralježnice, koljena i nožnih zglobova. Teleskopski štapovi moraju se koristiti pravilnom tehnikom: uvijek koristimo oba štapa, jednaka po visini, čvrstih ručki, konstruiranih tako da kada se potiskuje prema dolje postižu čvrst oslonac. Od presudne važnosti je koristiti oba štapa, što je više moguće u smjeru padanja tijela.
Prednosti:
Upotrebljavani pravilnom tehnikom, posebno kad se ide nizbrdo, štapovi mogu apsorbirati više tona težine, posebno za dugih silazaka. Smanjenje opterećenja kralježnice i zglobova posebno je izraženo u sljedećim situacijama:
1.u starijoj dobi i pri prekomjernoj težini,
2.kad postoje kronične bolesti zglobova (artritisi, spondilitisi),
3.kad se nose veliki tereti (ekspedicije),
4.kad se hoda snježnim padinama, vlažnim skliskim terenima, prilikom prelaska rijeka i kada se hoda po magli ili noću (u uvjetima smanjene vidljivosti).
Nedostaci:
1.Nepravilna tehnika korištenja štapova: Ako je udaljenost između tijela i štapa prevelika, povećava se napor (redukcija olakšanja) i nastaje veliki rotacijski moment, što može poremetiti ravnotežu planinara.
2.Smanjenje osjećaja ravnoteže: Kontinuirana uporaba štapova može smanjiti koordinacijsku sposobnost planinara, a time i njegovu stabilnost, bez obzira što on misli da je sigurniji i stabilniji. Nedostatak postaje uočljiv na teškim terenima, gdje planinari ne mogu upotrebljavati štapove (uske police i stijene). Zapravo tako nastaje najčešći tip nezgode planinara, spoticanje. Spotaknuti se, naravno, možemo i na štapove ako ih na takvom terenu pokušamo upotrijebiti.
3.Smanjenje fizioloških zaštitnih mehanizama: Pritisci prilikom hodanja važni su stimulansi za prehranu hrskavice zglobova, a naprezanja i mišićni rad održavaju elastičnost mišića. Kontinuirana uporaba štapova smanjuje te stimulanse.
Pravilna tehnika hodanja i izbjegavanje prenaprezanja: U pravilu je lakše zbog fizioloških razloga – zdravim planinarima naučiti i koristiti rasteretnu tehniku hodanja bez pomoći štapova nego redovito upotrebljavati štapove. Posve je razumljivo da će redukcija tjelesne težine i redukcija težine ruksaka te pravilna tehnika hodanja smanjiti opterećenje na zglobove. To znači koračati nizbrdo kratkim, elastičnim, odmjerenim koracima, izbjegavajući duge korake i trčanje. Staze koristimo upotrebljavajući zavoje, a ne prečice. Također je neobično važno da se ture određuju prema vlastitim sposobnostima. Sljedeći ove savjete, zdravi planinari neće oštetiti svoje zglobove, čak i ako intenzivno planinare godinama. Zaključak: Upotreba odgovarajućih štapova kao pomoć u planinarenju, posebno prilikom silaženja, ima prednost i preporučuje se osobama starije dobi, osobama s prekomjernom tjelesnom težinom, kada se napreže bolesna kralježnica i zglobovi kad se nose teški tereti. U ostalim se situacijama ne preporučuje upotreba štapova. Posebno je opasno očekivati sigurnije hodanje teškim planinskim terenima ako se koristimo štapovima. To daje lažan osjećaj sigurnosti i može biti prvi korak ka nesreći. Prednosti i nedostaci moraju biti odmjereni u svakoj pojedinoj situaciji.
*Članak je prijevod preporuke koju su napisale medicinske komisije međunarodne planinarske asocijacije UIAA i međunarodne spasavalačke organizacije IKAR.
Gamaše
Gamaše pokrivaju dio noge od cipela do koljena. One služe tome da snijeg ne upada u cipele. Takođe, na manjim visinama, ako se planinar kreće kroz visoku travu, one mogu štititi od mokre trave, blata, upadanja kamenčića u cipelu, kao i od krpelja.
Dereze
Dereze se nose na nogama, u slučaju da se planinari po ledu. Postoje dereze sa gurtnama, poluautomatske dereze i automatske dereze. Dereze se koriste za sigurno kretanje i penjanje po tvrdom i zaleđenom snijegu, strmim travnatim padinama i u listopadnim šumama. Imaju 12 ili 14 zubaca. Pričvršćuju se za obuću pomoću traka za vezivanje.
Cepin (krampon)
Cepin je dio standardne planinarske opreme. Cepin je namjenjen za izradu stepenica i oslonaca u tvrdom snijegu i ledu, kao oslonac pri penjanju i spuštanju na strmim zaleđenim padinama, za kočenje prilikom proklizavanja, te izradu bivaka u tvrdom snijegu. Sastoji se od kljuna, lopatice, drške, omče i šiljka.
Vreća za spavanje
Vreće za spavanje s obzirom na punjenje, dijelimo na sintetičke i pernate. Vanjski materijali su u pravilu od poliamida koji štiti punjenje od vanjskih utjecaja, a unutrašnji materijali su kombinacija od 100% sintetike i 100% pamuka. Ako želimo što lakšu vreću, izaberemo za unutrašnji materijal sintetiku, a ako nam je važniji komfor, odlučimo se za pamuk.
Pernate vreće za spavanje namijenjene su nižim temperaturama, odnosno onda, kad nam je bitna težina i volumen. Najprikladnije su za krajeve s niskim temperaturama i malo vlage (visokogorje...), jer upravo na vlazi i mokrome otkazuju. Pri izboru obratimo pažnju na količinu i kvalitetu perja. Kvaliteta se izražava odnosom između paperja i perja: 75/25 - 75% paperja, 25% perja.
Sintetičke vreće za spavanje: Sintetička punjenja su većinom napravljena od šupljih poliesterskih vlakana. Upravo činjenica da je svako vlakno šuplje, osigurava pored odlične izolacije i otpornost prema vlazi. Vlažna sintetička vreća za spavanje znatno će bolje izolirati od vlažne pernate.
Što znače temperature?
"Ekstremna" je temperatura ona pri kojoj još ne dolazi do pothlađivanja. Naravno, sna pri toj temperaturi neće biti baš mnogo. "Prva komforna" je temperatura na kojoj će ugodno spavati oni, koji nisu previše osjetljivi na zimu. "Druga komforna" temperatura je namijenjena zimogroznima. "Maksimalna" je temperatura iznad koje će u vreći za spavanje biti prevruće. Pri tome podrazumijevamo temperature u šatoru, kada spavamo na odgovarajućem izolacijskom podmetaču, obučeni u dugo sportsko rublje.
Različiti proizvođači različito navode temperature, primjeri:
-27/-16/-10/+22 = ekstremna/komforna/komforna/maksimalna
-10/-3/+2 = ekstremna/komforna/komforna
+10/+25 = ekstremna/maksimalna
+10 = ekstremna
Šator
Šatori su obično sastavljeni od unutrašnjeg i vanjskog dijela, štapova koji ga drže, i klinova kojima je pričvršćen za tlo. Možemo izabrati i jednostavnije jednoslojne šatore, koji već za kraće kiše promoče.
Vanjski materijal: Za vanjski materijal šatora proizvođači koriste poliamid ili poliester. Poliamid je po svojim fizikalnim svojstvima malo čvršći dok je poliester otporniji na UV svjetlost. Od izbora ta dva materijala bitnija je njihova kvaliteta. Vanjski materijal ima na donjoj strani poliuretanski premaz koji osigurava vodonepropusnost materijala. Od debljine tog premaza ovisi i vodeni stupac (pritisak) kojeg materijal može izdržati. Vodeni stupac iznad 1000mm osigurava 100% vodonepropusnost (kiša) vanjskog materijala.
Ako želimo 100% vodonepropusan šator, moramo izabrati onaj s lijepljenim šavovima. Šator bez lijepljenih šavova će nakon duže kiše sigurno promočiti (to djelomično možemo spriječiti dodatnom impregnacijom šavova). Neki modeli imaju dodatni aluminizirani sloj na unutarnjoj ili vanjskoj strani. Taj sloj osigurava određenu termičku zaštitu. Ako je na vanjskoj strani osigurava bolju otpornost na UV zrake, osim toga u takvom je šatoru i tamnije pa nas rano jutarnje sunce ne uznemirava dok večernje svjetlo u šatoru ne privlači radoznale poglede.
Neki modeli imaju vanjski materijal koji je produžen do zemlje, što je korisno tamo gdje ne možemo zabiti klinove (npr. stjenovito tlo, snijeg), pa šator učvrstimo kamenjem, odnosno snijegom kojeg položimo na produžetak. Ti produžetci nam održavaju temperaturu u šatoru, a ako želimo prozračniji šator, jednostavno ih sklopimo.
Unutarnji materijal: Za unutarnji materijal korsit se zračni poliamid, poliester, pamuk ili mješavina. Bolji šatori imaju unutarnji materijal vodoodbojno impregniran što spriječava kondenzaciju koja nastaje na vanjskom materijalu da namoči unutrašnjost šatora.
Podni dio: Materijali za podni dio su od izdržljivog poliamida, poliestera ili polietilena. Prednost poliamida i poliestera je u maloj težini i volumenu. Za vodoodbojnost moraju biti premazani poliuretanskim premazom, a šavovi moraju biti vareni. Preporuča se da vodeni stupac za tlo šatora bude 1500mm ili više - zbog većeg pritiska na materijal jer na podu ležimo ili po njemu hodamo. Polietilenski podovi su također vodonepropusni, a koriste se kod jeftinijih modela šatora, odnosno tamo gdej težina i volumen nisu bitni.
Vrste šatora:
4 sezonski šatori - namijenjeni za korištenje tijekom cijele godine, pa i zimi kod niskih temperatura ili na nsijegu. Konstrukcija i materijali su primijenjeni i za najneugodnije vremenske prilike - vrlo jake vjetrove, snijeg, kišu ili niske temperature.
3 sezonski šatori - namijenjeni su za kampiranje od rpoljeća do jeseni. Konstrukcija i materijali osiguravaju stabilnost i na najjačem vjetru te nepromočivost i kod učestalijih kiša.
ljetni šatori - namijenjeni su kmapiranju, ljeti, uz more, odnosno za toplije krajeve gdje nema dugotrajnih padalina ili prejakih vjetrova.
Štapovi za šator: Štapovi su od fiberglasa ili od aluminija. Ako ćemo šator koristiti i pri jačem vjetru izaberimo onaj s aluminijskim štapovima. Aluminijski štapovi su nešto lakši i jači, ali skuplji. Kvalitetniji štapovi od fiberglasa primjereni su za uvjete gdje nema jakih vjetrova.
Klinovi za šator: Mogu biti aluminijski ili čelični. Aluminijski su laganiji ali se kod upotrebe lakše savijaju. Uobičajeni čelični klinovi fi 5mm su za uobičajene uvjete dovoljno jaki.
Veličina šatora: Veličina, naravno, zavisi od namjene korištenja. Ako ćemo šator često nositi u ruksaku, moramo izabrati manji i lakši, za toliko osoba koliko će u njemu uistinu spavati. Predprostor je preporučljiv, ali u ovom slučaju on će biti manji. Ako će šator biti više dana postavljen na istom mjestu, bolje je da uzmemo takvog koji ima dovoljno prostora za prtljagu. Moramo provjeriti da li podloge za ležanje (karimati ili napuhavajuće podloge), svojim dimenzijama odgovaraju prostoru u šatoru. Osobe više od 190 cm, moraju izabrati šator koji ma spavaonicu dugu 210 cm ili više. Veličinu predprostora moramo izabrati prema svojim željama, no moramo znati da će u njemu, osim cipela biti i sva ostala oprema koju ne želimo imati u spavaćem dijelu (ruksak, pribor za kuhanje, mokra oprema...). Visina šatora je također povezana sa težinom, no moramo znati da je višlji šator prostraniji.
Prozračnost šatora: Prozračnost šatora omogućavaju zračnici na vanjskom materijalu. Što ih je više i što su veći, šator je prozračniji. Važno je kako su zračnici izrađeni, jer inače mogu promočiti. Zračnici moraju biti smješteni na vrhu šatora, jer se tamo zadržava topao i istrošen zrak. Najprozračniji su šatori koji imaju ulaz s dvije strane.
Kondenzacija u šatoru: Kondenzacija u šatoru nastaje u uvjetima kad je vani hladno, a u unutrašnjosti šatora je zbog disanja vlažniji zrak. Pojavljuje se najprije na unutarnjem dijelu vanjskog materijala, povremeno i na unutarnjem materijalu. Kondenzata je ponekad toliko da kaplje. Uslijed kiše nije nužno da je šator promočio, moguće je da je došlo do kondenzacije. Kondenzacija je manja što se šator bolje prozračuje.
Konstrukcija šatora: Konstrukcije šatora se razlikuju po tome kuda se provlače šipke. Kod jednih one se nalaze u vanjskom, a kod drugih u unutarnjem materijalu. Razlika je kod postavljanja. Kod prvih najprije postavljamo vanjski dio i zatim na njega vješamo spavaonicu. To je bolje u slučaju kiše, jer spavaonica ostaje suha. Kod drugih prvo postavljamo spavaonicu i zatim preko nje napinjemo vanjski krovni dio. Što se tiče količine šipki, vrijedi pravilo, što ih je više to bolje. jer je šator stabilniji.
Masa šatora: Kod nekih šatora je pored mase cijelog šatora navedena i minimalna masa. To je masa vanjskog i unutarnjeg dijela te štapova, što je dovoljno da šator stoji.
Šator ne iziskuje posebno održavanje. Prije sklapanja, očistimo ga vlažnom krpom ili sredstvom za čišćenje šatora (agresivna sredstva za čišćenje se ne smiju koristiti). Složimo ga kada je potpuno suh.